I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1. Ovim zakonom uređuju se: podsticaji za zapošljavanje radi stvaranja uslova za ravnopravno uključivanje osoba sa invaliditetom na tržište rada; procena radnih sposobnosti; profesionalna rehabilitacija; obaveza zapošljavanja osoba sa invaliditetom; uslovi za osnivanje i obavljanje delatnosti preduzeća za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom i drugih posebnih oblika zapošljavanja i radnog angažovanja osoba sa invaliditetom; druga pitanja od značaja za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom.

Član 2. Ovaj zakon zasniva se na načelima: 1) poštovanja ljudskih prava i dostojanstva osoba sa invaliditetom; 2) uključenosti osoba sa invaliditetom u sve sfere društvenog života na ravnopravnoj osnovi – u skladu sa profesionalnim sposobnostima; 3) podsticanja zaposlenosti osoba sa invaliditetom na odgovarajućim radnim mestima i u odgovarajućim uslovima rada; 4) zabrane diskriminacije osoba sa invaliditetom, u skladu sa zakonom; 5) jednakih prava i obaveza; 6) rodne ravnopravnosti osoba sa invaliditetom.

Član 3. Osoba sa invaliditetom, u smislu ovog zakona, jeste lice sa trajnim posledicama telesnog, senzornog, mentalnog ili duševnog oštećenja ili bolesti koje se ne mogu otkloniti lečenjem ili medicinskom rehabilitacijom, koje se suočava sa socijalnim i drugim ograničenjima od uticaja na radnu sposobnost i mogućnost zaposlenja ili održanja zaposlenja i koje nema mogućnosti ili ima smanjene mogućnosti da se, pod ravnopravnim uslovima, uključi na tržište rada i da konkuriše za zapošljavanje sa drugim licima. Nezaposlena osoba sa invaliditetom jeste osoba iz stava 1. ovog člana, od 15 do 65 godina života, koja nije u radnom odnosu niti je na drugi način ostvarila pravo na rad, spremna da radi ili prihvati profesionalnu rehabilitaciju radi zapošljavanja i aktivno traži zaposlenje i vodi se na evidenciji nezaposlenih lica kod organizacije nadležne za poslove zapošljavanja. Poslodavcem, u smislu ovog zakona, smatra se domaće ili strano pravno ili fizičko lice koje zapošljava jedno ili više lica, odnosno Republika Srbija za zaposlene u državnim organima, autonomna pokrajina za zaposlene u pokrajinskim organima i jedinica lokalne samouprave za zaposlene u organima jedinice lokalne samouprave.

Član 4. Prava utvrđena ovim zakonom ostvaruje osoba sa invaliditetom koja ima utvrđen status osobe sa invaliditetom. Status osobe sa invaliditetom ima: 1) ratni vojni invalid; 2) mirnodopski vojni invalid; 3) civilni invalid rata; 4) lice kome je izvršena kategorizacija i drugo lice kome je utvrđena invalidnost, u skladu sa zakonom; 5) lice kome je, u skladu sa propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju, utvrđena kategorija invalidnosti, odnosno preostala radna sposobnost; 6) lice kome se, u skladu sa ovim zakonom, proceni radna sposobnost saglasno kojoj ima mogućnost zaposlenja ili održanja zaposlenja, odnosno radnog angažovanja.

Član 5. Ako pojedina pitanja ovim zakonom nisu drugačije uređena, na prava i obaveze osoba sa invaliditetom primenjuju se propisi iz oblasti radnih odnosa, penzijskog i invalidskog osiguranja, zabrane diskriminacije, bezbednosti i zdravlja na radu, zapošljavanja i drugih oblasti.

Prava iz penzijskog i ivalidskog osiguranja su:

• Pravo na starosnu penziju, kada se steknu uslovi.
• Pravo na invalidsku penziju, kada nastupi nesposobnost za rad.
• Pravo na porodičnu penziju, nakon smrti nosioca penzije.
• Za slučaj telesnog oštećenja - pravo na naknadu za telesno oštećenje.

Osobe sa ivaliditetom imaju mogućnost da ostvare invalidsku penziju i pre 30 godine života, kada se steknu uslovi za to i to pod sledećim uslovima:

• Kada je invalidnost nastala do navršene 20. godine života, ako ima jednu godinu staža osiguranja.
• Kada je invalidnost nastala do navršene 25. godine života, ako do nastanka invalidnosti ima najmanje dve godine staža osiguranja.
• Kada je invalidnost nastala do navršene 30. godine života, ako do nastanka invalidnosti ima najmanje 3 godine staža osiguranja.

Ustav Republike Srbije i više potpisanih međunarodnih ugovora i sporazuma, nalaže usaglašavanje pojedinih zakona i podzakonskih akata, pa zbog toga neka poglavlja u Informatoru nisu opširnije obrađena.

Nadamo se da će sledeći zakoni koji budu doneti posvetiti više prostora osobama sa invaliditetom.

Naš zadatak je da utičemo na poboljšanje položaja osoba sa invaliditetom, time što ćemo svoje primedbe na predloge budućih zakona dostaviti nadležnim Ministarstvima, pod uslovom da nam to bude omogućeno.

1. Zabranjeno je vršiti diskriminaciju zbog invalidnosti u zapošljavanju i ostvarivanju prava iz radbog odosa:

• Osobi sa invaliditetom koja traži zaposlenje.
• Pratiocu osobe sa invaliditetom koji traži zaposlenje.
• Zaposlenoj osobi sa invaliditetom.
• Zaposlenom pratiocu osobe sa invaliditetom.

2. Pod osobom koja traži zaposlenje, u smislu ovog zakona, smatra se osoba uredno prijavljena službi nadležnoj za zapošljavanje u skladu sa zakonom kojim se uredjuje zapošljavanje.

3. Pod pratiocem osobe sa invaliditetom, u smislu obog zakona, smatra se svako lice, bez obzira na srodstvo, koje živi u zajedničkom domaćinstvu sa osobom sa invaliditetom i trajno joj pomaže u zadovoljavanju svakodnevnih životnih potreba bez novčane ili druge materijalne naknade.

Diskriminacijom zbog invalidnosti u zapošljavanju smatra se:

• Neprimanje u radni odnos osobe sa invaliditetom ili pratioca osobe sa ivaliditetom zbog invalidnosti, odnosno zbog svojstva pratioca osobe sa invaliditetom.
• Postavljanje posebnih zdravstvenih uslova za prijem u radni odnos osobe sa invaliditetom, osim ako su posebni zdravstveni uslovi za obavljanje odredjenih poslova utvrdjeni u skladu sa zakonom.
• Predhodna provera psihofizičkih sposobnosti koje nisu u neposrednoj vezi sa poslovima za koje se zasniva radni odnos
• Odbijanje da se izvrši tehnička adaptacija radnog mesta koja omogućuje efikasan rad osobi sa invaliditetom, ako troškovi adaptacije ne padaju na teret poslodavca.

Diskriminacijom se ne smatra:

• Izbor kandidata koji je pokazao najbolji rezultat na proveri psihofičkih sposobnosti vezanih za radno mesto.
• Podsticajne mere za brže zapošljavanje osoba sa invaliditetom.

Diskriminaciojom zbog invalidnosti u ostvarivanju prava iz radnog odnosa smatra se:

• Odredjivanje manje zarade zbog invalidnosti zaposlenog, nezavisno od radnog učinka.
• Postavljanje posebnih uslova rada zaposlenom sa invaliditetom, ako ti uslovi neposredno ne proističu iz radnog mesta.
• Postavljanje posebnih uslova zaposlenom sa invaliditetom za korišćenje drugih prava iz radnog odnosa koja pripadaju svakom zaposlednom.

Diskriminacijom zbog invalidnosti u ostvarivanju prava iz radnog odnosa ne smatra se nagradjivanje zaposlenog prema radnom učinku.

Posebno težak oblika diskriminacije zbog invalidnosti jeste: uznemiravanje, vredjanje i omalovažavanje zaposlenog sa invaliditetom od strane poslodavca, odnosno neposredno nadredjenog lica u radnom procesu, zbog njegove invalidnosti.

Autori: Vukosava Makarin, Slavka Popić

Članak preuzet iz Informatora br. 2, publikacije Saveza organizacija za pomoć osobama ometenim u razvoju

Definisanje pojmova od značaja za zapošljavanje osoba sa invaliditetom.